U povijesnom pogledu Vodice se kao naselje prvi put spominju 1402. g. Na molbu upravitelja crkve sv. Križa, svećenika Ante Hlapčića, a odlukom biskupskog vikara Jurja Šižgorića, 13.05.1484.g. Vodice postaju kapelanijom, a godine 1564.g. župom kojoj se pridružuju naselja: Kamene, Okit i Pišća. Pred opasnošću od Turaka stanovništvo iz spomenutih sela 1571.g. bježi u Vodice. Turci su 1572.g. zauzeli Rakitnicu, koja time prestaje biti župa i pripaja se župi Vodice. Naime, Rakitnica, koja se u povijesti prvi put spominje 1311.g. i crkveno je najprije pripadala Skradinskoj biskupiji, 1445.g. postaje župom, a nakon što su Turci osvojili Skradin, ona potpada pod upravu Šibenske biskupije.
Župne matice u Vodicama vode se od 1711. g.
Jedinstveni Običajnik
U «Sela šibenskog kotara», od don Krste Stošića, čitamo:
«Malo koja crkva kod nas ima tiskani Običajnik kao vodička. Naslov je:
Običajnik župne cerkve ss. Križa na Vodicah u šibenskoj biskupiji
Izvidio, odobrio i potvrdio presvitli i prepoštovani Petar Dujam Maupas šibenski biskup.
U Zadru, Tiskom Demarchi – Rougier, 1869.
Složio na Božju Slavu župnik Josip Mrkica»
Vodički običajnik (uredila Tončika CUKROV), Grad Vodice - Gradska knjižnica
„Juraj Šižgorić“ Šibenik, Šibenik, 2008. (str. 1-173 i 1-102)
Običajnik župne cerkve ss. Križa na Vodicah u šibenskoj biskupiji, tiskan 1860. godine,
pohranjen je sve do današnjih dana u istoj župi, posvećenoj našašću sv. Križa. Riječ je o
knjizi koja sadrži skup običaja vjerske zajednice (tzv. consuetudines), a koji su predstavljali
popratni dio liturgijskih čina, odnosno svojevrsni scenarij, scenografiju i koreografiju
onog što se u crkvi zbiva mimo obvezne liturgije i često prelazi u folklornu tradiciju.
Crkva je takve knjige dopuštala, ali je nadležnim biskupima bila dana zadaća da paze
kako ne bi prošle granice zakona i liturgije. Vodički običajnik - najstariji cjelovito sačuvani
primjerak takve literature na našim prostorima - sadrži iznimno bogatu scenografiju,
koreografiju, ali i „kostimografiju“ takvih paraliturgijskih zbivanja u vodičkoj župi. Do u
pojedinosti su razrađena sva zbivanja i radnje za svaki pojedini blagdan u godini prema
njegovu stupnju slavlja (primjerice, pojedinosti vezane uz mnogovrsnost svijeća i nosa-
ča svijeća, o zakrivanju i na blagdane otkrivanju slika na oltarima, o zvonima koja se
oglašavaju uz pojedine blagdane, o organizaciji procesija i drugo). Knjiga koja se ovdje
predstavlja - Vodički običajnik - nastala je na inicijativu dr. sc. fra Anđelka Badurine,
a priredila ju je Tončika Cukrov. Izdavački dio posla iznijeli su Grad Vodice i Gradska
knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik.
Prvi dio knjige (posebna paginacija, str. 1-173) sadrži cjelovit preslik Vodičkog običajnika
(puni naslov: Običajnik župne cerkve ss. Križa na Vodicah u šibenskoj biskupiji, izvidio,
odbrio i potvrdio Presvitli i Prepoštovani Petar Dujam Maupas, šibeničkii bis kup. U
Zadru, tiskom Demarchi-Rougier 1860.).
Nakon uvodnih riječi urednice knjige Tončike Cukrov (str. 3-4, gradonačelnice Vodica
Branke Juričev-Martinčev (str. 5) i biskupa šibenskog Ante Ivasa (str. 7-9) slijede tekstovi
koji osvjetljavaju pojedinosti uz Vodički običajnik, ali i daju uvid u opće prilike u
Vodicama i vodičkom kraju u prošlosti (posebice u XIX. stoljeću.). Taj blok započinje
čitateljima vrlo korisnim tekstom Anđelka Badurine „Vodički običajnik“ ( str. 11-30) u
kojem se, sažeto i pregledno, donose osnovne napomene o ovoj vrsti crkvenih knjiga, kao
i o pojedinostima i obilježjima samoga Vodičkog običajnika. Slijedi tekst župnika Vodica
Frane Šimata („Uz novi običajnik župe Našašća sv. Križa Vodice. Što je ostalo od starog
običajnika iz 1860. godine?“, st r. 31-36). U radu se napominje da su nakon 1991. godine
u Vodicama (kao, uostalom, i u cijeloj Hrvatskoj) otvorene nove mogućnosti za slobodnije
iskazivanje vjerskog života građana te je postupno stvaran, oblikovan i građen novi
običajnik odnosno vjersko svakodnevlje tamošnje župe oplemenjeno je novim sadržajima
prilagođenim današnjem, suvremenom dobu.
Tekst Vitomira Belaja „Vodice: život u prostoru i vremenu“ ( str. 37-54) osvrt je na kulturnu
i etnografsku baštinu Vodica, posebice s obzirom na narodne predaje i običaje (blagdani,
procesije, žudije, hodočašća i drugo). Rad Marka Trogrlića i Ivana Matijevića („Iz
prošlosti Vodica u 19. stoljeću“, str. 55-69) usmjeren je na raščlambu političkih, upravnoadministrativnih, gospodarskih i crkvenih prilika u Vodicama tijekom XIX. stoljeća. Posebnu pozornost autori pridaju dokumentu pod nazivom „Ekonomski opis porezne općine
Vodice“ (izvorni naziv „Operato dell'estimo censurario del comune di Vodizze“, Državni
arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Dalmaciju i Istru, PO Vodice) iz 1844. godine te taj izvor -
dragocjen za saznanja o onodobnim prilikama u Vodicama i vodičkom kraju - objavljuju
u cjelovitom prijevodu na hrvatski jezik. Na taj se rad tematski nastavlja prilog urednice knjige Tončike Cukrov „Katastar Vodica u 19. stoljeću“ (str. 71-86). Riječ je o prvom cjelovitom katastru za Vodice, izrađenom 1825. godine, a koji sadrži dragocjen opis naselja i njegove tadašnje urbanističke situacije.
Slijedi rad Krune Prijatelja “Dvije pale Eugenija Morettija Laresea u Vodicama“ (str. 87-91;
preuzeto iz časopisa Peristil, 30, 1987.). Riječ je o raščlambi dviju oltarnih pala talijanskog
majstora fresaka Eugenija Morettija Laresea (1822.-1874.) u župnoj crkvi Našašća sv. Križa
u Vodicama („Sveta Obitelj“ i „Srce Isusovo i sveti Vinko Mučenik i Stanislav Kostka“).
Na kraju, završni tekst knjige potpisuje Ante Birin („JosipM rkica - 'uzor svećenik, znanja
gojitelj, crkve i roda ljubitelj'“, str. 93-100). U sažetom prilogu autor iznosi osnovne biografske
podatke o Josipu Mrkici (1825.-1890.), vodičkom župniku, šibenskom kanoniku,
hrvatskom pjesniku, preporoditelju i političaru, a čiji je trajni spomen na službovanje u
Vodicama upravo jedinstveni Običajnik.
Vodički običajnik potvrda je povijesnog, kulturnog i etnološkog naslijeđa Vodica, a njegovo
je značenje u očuvanju identiteta toga kraja, ali i u konkretnom prinosu hrvatskoj kulturnoj
baštini. Stoga ovaj izdavački pothvat, koji je na jednome mjestu okupio niz znanstvenika i
kulturnih djelatnika, zaslužuje našu pozornost i pohvale za zasigurno vrijedno djelo.
Lovorka Čoralić /Croatica Christiana, br. 63, godina XXXIII, Zgb. 2009/
10.07.2009
Stanje župe Vodice danas
Vodički dekanat sačinjavaju župe: Vodice, Tribunj, Zlarin, Prvić Luka i Prvić Šepurana, Žirje i Kaprije. Dekansku službu vrši župnik Vodica, don Frane Šimat.
Župa našašća sv. Križa Vodice teritorijalno se proteže na Grad Vodice, koji ima cc. 8500 stanovnika, a od toga je cc. 7500 katolika.
SVEĆENICI - župnici i kapelani U VODICAMA
Za popis župnika do 1924.g. vidi:
- K.Stošić, Sela šibenskog kotara, Šib. 1941.
- Vodički običajnik iz 1860., reprint Šib. 2008-
1. Krešo Zorić 19.04.1924 – 01.09.1924., 01.09.1924 – 01.12.1926.
2. Ivan Katalinić 1926 – 1928
3. Petar Vlasanović 1928 – 1935
4. Ante Latinović 1935 - 1935
5. Mate Luketa 1935 - 1941
Kapelani.
1. Ivo Ivanetić
2. Čepin
3. Srećko Diamartić
4. Ivo Munda
6. Ćiro Markoč 1941 – 1942
7. Miloš Čulina 1942 – 1943
8. Ivo Zupanc 1943 – 1944
9. Ćiro Markoč 1944 - 1946
10. Joso Krnić 06. 1946 – 01.10.1950
Kapelani.
1. Ivo Grgurev
2. Jere Miše
11. Marjan Zjačić 18.11. 1950 – 13.10.1952
12. Josip Vlalek 13.10.1952 – 30.03.1954
13. Vjekoslav Kurent 01.04.1954 – 18.09.1969
14. Josip Gracin 18.09.1969 – 27.12.1970
15. Dominik Škevin 19.03.1971 – 20.03.1979
16. Mirko Orlić 20.03.1979 - 10.1982
17. Mirko Skorin 10.1982 – 02.02.1991
18. Ante Skračić 28.04.1991 - 30.08.1991
19. Frane Šimat 01.09.1991 - rujan 2010
19.02.2010